Ovo nije samo tekst o tome zašto roditelji u starosti ostaju sami. To je ogledalo koje pokazuje ono što najradije ne bismo videli: posledice naših reči, postupaka i odluka. Odnos sa decom ne gradi se samo godinama pod istim krovom i žrtvama, već poštovanjem, razumevanjem i osećajem sigurnosti.
Ono što godinama negujemo s vremenom postaje deo našeg života. Ako u decu stalno usađujemo strah, krivicu i osećaj da nikada nisu dovoljno dobra, ne treba da se čudimo kada se jednog dana udalje.
Porodični odnosi ne funkcionišu kao bankovni račun na koji uplaćujete trud i odricanja, pa očekujete povraćaj sa kamatom. Deca nisu dužnici, a ljubav se ne može iznuditi pozivanjem na roditeljske žrtve. Četiri obrasca ponašanja posebno ozbiljno narušavaju tu vezu.
Roditelj tiranin: „Ja sam rekao i tako mora da bude“
U ovoj kući sve ide po pravilima jedne osobe. Svako neslaganje doživljava se kao neposlušnost, a glavna sredstva autoriteta postaju vikanje, kazne, pretnje i ponižavanje. Takav roditelj veruje da razvija disciplinu, ne shvatajući da strah nije isto što i poštovanje.
Dok je malo, dete će se povinovati. Kada dete odraste i osamostali se, često počinje da izbegava susrete na kojima ga čekaju kritike i naređenja. Zato roditelji u starosti mo...
.png)
pre 1 sat
7



.png)
.png)
 (2).png)
.png)
 (2).png)
.png)
.png)
Serbian (RS) ·