.png)
Pre samo tridesetak godina internet je za veliki deo sveta bio egzotična tehnologija. Mobilni telefon služio je gotovo isključivo za razgovor. Automobil koji sam menja traku pripadao je naučnoj fantastici, razgovor sa računarom zvučao je neprirodno, a ideja da čovek mislima pomera kursor na ekranu delovala je kao scena iz filma.
Danas je mnogo teže povući granicu između naučne fantastike i tehnologije koja se upravo razvija.
Veštačka inteligencija polaže profesionalne testove. Ljudi sa teškim motoričkim oštećenjima koriste moždane implante kako bi upravljali računarima. Razvijaju se baterije koje proizvode energiju zahvaljujući radioaktivnom raspadu i potencijalno mogu raditi decenijama. Evropske institucije i svemirske kompanije istražuju mogućnost postavljanja data centara u orbitu. NASA otvoreno razvija tehnologije potrebne za slanje ljudi na Mars.
Ali internet ima jedan problem: kada stvarna tehnologija postane dovoljno neverovatna, veoma je lako dodati još nekoliko koraka i predstaviti spekulaciju kao gotovu budućnost.
Zato smo 13 najzanimljivijih predviđanja o tehnologijama budućnosti razdvojili na ono što već postoji, ono što je realno moguće i ono što je za sada još uvek futuristička pretpostavka.
Rezultat je možda zanimljiviji od originalne viralne liste.
Jer neke stvari koje zvuče potpuno ludo — već se događaju.
1. Atomska baterija koja radi 50 godina bez punjenja više nije samo naučna fantastika
Zamisli uređaj koji kupiš danas i koji ne priključuješ na punjač sve do duboke starosti.
Osnovna tehnologija za nešto slično već postoji.
Reč je o betavoltaic baterijama, koje energiju radioaktivnog raspada pretvaraju u električnu energiju. Za razliku od klasične litijum-jonske baterije, one ne zavise od hemijske reakcije koja se relativno brzo iscrpljuje.
Jedan od najpoznatijih primera je kineski Betavolt BV100. Prema podacima koje je kompanija objavila, uređaj je veličine približno 15 × 15 × 5 milimetara, radi na 3 volta i projektovan je za veoma dug radni vek. Betavolt navodi period do 50 godina.
Naučna osnova nije izmišljena. Istraživanja betavoltaic tehnologije zaista pokazuju da radioizotopi poput nikla-63 mogu da posluže kao izvor energije veoma dugog trajanja.
Ali postoji ogromno „ali“.
BV100 proizvodi samo oko 100 mikrovata snage. To je izuzetno malo u poređenju sa količinom energije koju zahteva moderan telefon.
Dakle, naslov „telefon se neće puniti 50 godina“ za sada mnogo bolje funkcioniše na društvenim mrežama nego u elektrotehnici.
Mnogo realnija prva tržišta su senzori, medicinski uređaji, udaljeni sistemi, svemirska oprema i druga elektronika kojoj treba mala, ali veoma pouzdana količina energije tokom mnogo godina.
Ipak, sama činjenica da ovakav izvor energije postoji otvara ogromno pitanje:
šta se događa kada baterija prestane da bude komponenta koju stalno moramo puniti?
To bi moglo promeniti industriju medicinskih uređaja, Internet of Things opremu, robotiku, bezbednosne sisteme, logistiku i svemirsku tehnologiju.
Telefon koji puniš jednom godišnje još nije ovde.
Baterija koja radi decenijama — jeste.
2. Hoće li fizički novac zaista nestati?
Keš verovatno neće nestati preko noći, ali pravac u kojem se finansijski sistem kreće teško je ignorisati.
World Bank već godinama beleži rast digitalnih plaćanja, a najnoviji Global Findex nastavlja da prati ubrzanu upotrebu računa, mobilnih finansijskih usluga i digitalnih transakcija širom sveta.
Transformacija nije samo prelazak sa novčanice na karticu.
U pitanju je prelazak sa fizičkog novca na potpuno digitalnu finansijsku infrastrukturu:
mobilno bankarstvo, instant plaćanja, digitalni novčanici, fintech platforme, automatizovana verifikacija identiteta, AI sistemi za otkrivanje prevara i finansijske platforme koje rade 24 sata dnevno.
Za banke, fintech kompanije, payment procesore, cybersecurity kompanije i pružaoce cloud infrastrukture ovo je ogromno tržište.
Za građane predstavlja kombinaciju praktičnosti i novih pitanja.
Digitalni novac može biti brži i jeftiniji. Istovremeno, potpuno digitalna finansijska infrastruktura povećava značaj sajber-bezbednosti, privatnosti, kontrole pristupa i otpornosti sistema.
Zbog toga je predviđanje da će „novčanici završiti u muzeju“ previše dramatično.
Ali tvrdnja da ćemo koristiti sve manje fizičkog novca i sve više digitalnih finansijskih sistema već je mnogo bliža realnosti.
3. Globalna populacija će jednog dana početi da pada
Ovo je jedna od najvažnijih promena na listi jer nije prvenstveno tehnološka.
Ona je demografska.
Prema projekcijama Ujedinjenih nacija, svetska populacija trebalo bi da poraste sa približno 8,2 milijarde stanovnika 2024. godine na oko 10,3 milijarde sredinom 2080-ih, nakon čega bi trebalo da počne blag pad. Do kraja veka UN očekuje oko 10,2 milijarde ljudi.
Dakle, tvrdnja da čovečanstvo upravo počinje globalno da se smanjuje nije tačna.
Ali prvi deo velike demografske promene već vidimo.
UN navodi da približno četvrtina ljudi danas živi u državama čija je populacija već dostigla maksimum.
Ovo će imati posledice daleko izvan statistike.
Manje mladih radnika i više starijih ljudi menjaju tržište rada, penzione sisteme, zdravstvo, tržište nekretnina, potrošnju, migracije i način na koji države organizuju ekonomiju.
A onda se ova priča direktno spaja sa sledećom tehnologijom.
Robotima.
4. Da li će svaki drugi dom imati svog robota?
Ako pod „robotom“ zamišljamo humanoidnog pomoćnika koji kuva ručak, pegla košulju i šeta psa, još nismo tamo.
Ako pod robotom podrazumevamo mašinu koja autonomno obavlja kućni posao — revolucija je već počela.
International Federation of Robotics navodi da je tokom 2024. prodato skoro 20 miliona robota za potrošačku upotrebu, uz rast od oko 11 odsto. Ogromnu većinu čine sistemi namenjeni kućnim poslovima poput čišćenja podova i održavanja travnjaka.
Sledeća velika bitka biće mnogo zahtevnija.
Robotu koji usisava stan potrebno je da rešava relativno ograničen problem.
Robot koji treba da isprazni mašinu za sudove mora da prepoznaje desetine različitih predmeta, razume prostor, precizno manipuliše lomljivim objektima i reaguje kada nešto pođe po zlu.
Upravo spajanje robotike i generativne veštačke inteligencije čini ovaj trenutak posebno zanimljivim.
AI daje mašini „razumevanje“.
Robotika joj daje telo.
Ako cena takvih sistema dovoljno padne, kućni robot mogao bi postati jedna od najvećih novih kategorija potrošačke elektronike.
Ne možemo naučno tvrditi da će ga imati „svaki drugi dom“.
Ali više ne možemo ni odbaciti ideju da će lični robot tokom narednih decenija postati sasvim normalan kućni uređaj.

5. Data centri bi jednog dana mogli završiti u svemiru
Ovo zvuči kao čista naučna fantastika.
Nije.
Evropska svemirska agencija već je finansirala istraživanje koncepta space-based data centres, dok je evropski projekat ASCEND analizirao tehničku i ekološku izvodljivost postavljanja data infrastrukture u svemir.
Logika deluje zavodljivo.
Ogromnim data centrima potrebni su energija i hlađenje. Orbitalni sistemi mogli bi koristiti intenzivnu solarnu energiju i obrađivati određene vrste podataka bliže satelitima koji ih proizvode.
Ali ekonomija i inženjering još nisu rešeni.
ASCEND analiza, na primer, ukazuje da bi za ozbiljnu ekološku prednost bio potreban znatno čistiji sistem lansiranja nego danas.
Postoji još jedna važna korekcija viralne tvrdnje.
Rečenica da „svet na svaka dva dana proizvodi više podataka nego od nastanka civilizacije do 2003.“ potiče iz mnogo starije ere interneta i godinama se ponavlja kao citat Erica Schmidta. Nije dobar način za merenje današnje proizvodnje podataka.
Ali glavni trend ostaje.
AI sistemi, video, autonomna vozila, industrijski senzori, cloud computing i milijarde povezanih uređaja zahtevaju sve više računarske infrastrukture.
Zbog toga se budućnost data centara više ne odnosi samo na servere.
Odnosi se na energiju, zemljište, hlađenje, čipove, cloud, cybersecurity i možda jednog dana — orbitu.

6. Čovek na Marsu više nije pitanje koje ozbiljne svemirske agencije izbegavaju
NASA danas otvoreno govori o tehnologijama koje razvija kako bi omogućila ljudske misije na Mars.
Agencija navodi da radi na tehnologijama koje bi mogle omogućiti slanje astronauta na Crvenu planetu već tokom 2030-ih, iako konkretan datum prve ljudske misije još nije utvrđen.
Put nije jednostavan.
Putovanje traje mesecima. Posada mora biti zaštićena od radijacije. Potrebni su sistemi za održavanje života, hrana, energija, komunikacija, slijetanje velikih tereta i mogućnost povratka.
Mars je zato više od rakete.
To je kompletna nova ekonomija infrastrukture.
Ako čovek jednom zaista zakorači na Mars, otvoriće se pitanja transporta, energije, komunikacija, građevinskih sistema, medicine, robotike i proizvodnje materijala van Zemlje.
Prva baza na Marsu možda neće izgledati kao futuristički grad.
Verovatnije će ličiti na ekstremno skupu naučnu stanicu.
Ali isto je važilo za mnoge tehnologije na početku njihovog razvoja.
7. Jezička barijera mogla bi postati tehnološki problem prošlosti
Ovo je možda jedna od promena koju ćemo prihvatiti toliko brzo da ćemo zaboraviti koliko je neverovatna.
Meta je još kroz SeamlessM4T demonstrirala sisteme koji kombinuju prepoznavanje govora, prevođenje i generisanje govora između velikog broja jezika. Njeni sistemi za streaming prevod dostigli su približno dve sekunde kašnjenja u određenim scenarijima.
Dakle, „nula kašnjenja“ još nije realna tvrdnja.
Ali dve sekunde već menjaju prirodu razgovora.
Zamisli slušalice koje čuju japanski, prevedu značenje i reprodukuju ga na srpskom, dok drugoj osobi tvoj odgovor stiže na japanskom.
Takva tehnologija može uticati na turizam, međunarodnu trgovinu, korisničku podršku, obrazovanje, zapošljavanje i globalne remote timove.
Jezik neće nestati.
Ali ekonomska vrednost činjenice da dve osobe moraju da govore isti jezik mogla bi dramatično da se smanji.
8. AI već ulazi u profesije koje su decenijama važile za „nedodirljive“
Jedan od razloga zbog kojih je generativna AI revolucija toliko velika jeste što automatizacija više ne pogađa samo manuelni rad.
GPT-4 je još 2023. na simuliranom američkom pravosudnom ispitu ostvario rezultat približno u rangu gornjih 10 odsto učesnika.
Do 2025. istraživanja su se već pomerila sa školskih testova na realne ekonomske zadatke iz desetina zanimanja. OpenAI-jev GDPval, na primer, meri sposobnosti modela na zadacima iz 44 profesije.
To ne znači da je „AI bolji od svakog advokata, računovođe ili dizajnera“.
To bi bilo ozbiljno preterivanje.
Ali znači da se struktura njihovog rada menja.
Priprema prvog nacrta ugovora, analiza dokumentacije, prevođenje, istraživanje, sažimanje, obrada podataka i proizvodnja velikog broja standardizovanih materijala sve se više automatizuju.
Najveće pitanje zbog toga možda nije:
„Da li će AI uzeti moj posao?“
Mnogo korisnije pitanje glasi:
„Koji deo mog posla će postati skoro besplatan, a koji deo će zbog toga postati još vredniji?“
Profesionalna procena, odgovornost, poverenje, pregovaranje, originalna strategija i razumevanje konteksta ne nestaju samo zato što je generisanje teksta postalo jeftino.
Ali posao osobe koja koristi AI i posao osobe koja ga ne koristi verovatno neće još dugo izgledati isto.
9. Čovek već može da kontroliše računar mislima
Ovde više ne govorimo o predviđanju.
Neuralink je u januaru 2024. ugradio svoj interfejs mozak–računar prvom ljudskom učesniku PRIME studije. Cilj programa je da osobama sa teškim motoričkim oštećenjima omogući kontrolu računara i drugih uređaja pomoću neuralnih signala.
I Neuralink nije jedini.
BCI istraživanja napreduju na više strana, uključujući sisteme koji neuralnu aktivnost pretvaraju u govor i uređaje koji pomažu osobama sa paralizom da kontrolišu spoljne uređaje.
Najvažnije je razumeti razliku između sadašnjosti i budućnosti.
Sadašnjost: medicinska neurotehnologija za vraćanje izgubljenih funkcija.
Buduća mogućnost: direktnija komunikacija čoveka i mašine.
Ideja da će zdravi ljudi masovno ugrađivati čipove kako bi upravljali telefonima još nije realnost.
Ali činjenica da ljudski mozak već šalje upotrebljive komande računaru menja granicu onoga što smatramo mogućim.
10. Da li će ljudi rođeni danas živeti preko 100 godina?
Ovde treba biti posebno oprezan.
Niko danas ne može garantovati da dete rođeno 2026. ima veliku verovatnoću da doživi stotu.
Ali broj ljudi koji doživljavaju veoma duboku starost raste, a biomedicinska nauka sve ozbiljnije proučava procese samog starenja.
Jedno od područja istraživanja su senolitici — pristupi usmereni na ćelije koje ulaze u stanje senescencije i mogu doprinositi bolestima povezanim sa starenjem. Istraživanja su obećavajuća, ali stručni pregledi naglašavaju da između laboratorijskih rezultata i široko primenljive terapije kod ljudi još postoje ozbiljne prepreke.
Paralelno napreduju personalizovana medicina, genomska analiza, rana dijagnostika i različiti oblici precizne terapije.
Zato je važniji termin healthspan, odnosno zdravstveni vek.
Nije dovoljno samo dodati godine životu.
Cilj medicine je dodati što više zdravih godina.
WHO upravo zdravo starenje tretira kao jedan od ključnih globalnih zdravstvenih izazova ovog veka.
Možda najveća promena neće biti da ljudi žive 130 godina.
Možda će biti da osoba sa 80 godina jednog dana funkcioniše mnogo bolje nego prosečna osoba iste starosti danas.

11. Ljudi već stvaraju emocionalne veze sa veštačkom inteligencijom
Film Her iz 2013. nekada je delovao kao nežna naučna fantastika.
Danas je tema za istraživače.
Pew Research je 2026. utvrdio da je među američkim tinejdžerima koji koriste AI deo već koristio chatbotove za lične razgovore i emocionalnu podršku; 12 odsto ispitanika navelo je korišćenje AI-ja za emocionalnu podršku ili savet.
Anthropic je takođe istraživao način na koji ljudi koriste AI za podršku, savete i druženje i posebno proučava pitanje emocionalnog oslanjanja i zavisnosti od AI sistema.
To ne znači da će milioni ljudi neizbežno birati AI umesto ljudskih partnera.
Ali postoji razlog zbog kojeg ova tehnologija stvara potpuno novu društvenu situaciju.
AI može biti dostupan u 3 ujutru.
Ne umara se od razgovora.
Pamti kontekst.
Prilagođava stil komunikacije korisniku.
I zbog toga može izazvati psihološki osećaj prisutnosti čak i kada osoba racionalno zna da sa druge strane ne sedi ljudsko biće.
Pitanje budućnosti zato neće biti samo koliko inteligentna AI može postati.
Biće i:
koliko će ljudski mozak biti spreman da je doživljava kao društveno biće?
12. Svet je stigao veoma blizu prvom čoveku vrednom bilion dolara
Ovde se budućnost menja gotovo iz dana u dan.
Originalni viralni post govori da Elon Musk 2026. vredi oko 500 milijardi dolara.
Ta cifra je već zastarela.
Forbes je 15. avgusta 2026. procenjivao Muskovo neto bogatstvo na približno 864,2 milijarde dolara, dok je nekoliko dana ranije izvestio da je tokom juna njegova procenjena vrednost nakratko prešla granicu od bilion dolara.
Takve procene nisu novac na bankovnom računu.
Ogroman deo bogatstva najbogatijih ljudi sveta vezan je za vrednost njihovih udela u kompanijama, pa se broj može menjati za desetine milijardi u veoma kratkom periodu.
Ali šira priča je važnija od jednog imena.
AI, čipovi, svemirska infrastruktura, cloud computing, energetika i platforme imaju jednu zajedničku osobinu:
mogu da se skaliraju na globalnom nivou.
Ako jedna kompanija kontroliše infrastrukturu koju koriste stotine miliona ili milijarde ljudi, koncentracija ekonomske vrednosti može postati istorijski velika.
Prvi bilioner zato više nije teorijska kategorija iz ekonomskog udžbenika.
Postao je realan simbol ekonomije u kojoj tehnologija može stvoriti nezamislivo velike pobednike.
13. Automobil bez vozača više nije samo prototip — ali potpuna autonomija još nije rešena
Današnji automobili već mogu automatski održavati traku, regulisati rastojanje, parkirati i izvoditi niz složenih manevara.
Ali postoji ogromna razlika između pomoći vozaču i automobila kojem vozač uopšte nije potreban.
Američki NHTSA definiše Level 4 kao visoku automatizaciju u kojoj je sistem odgovoran za vožnju unutar određenih uslova ili područja, dok Level 5 predstavlja potpunu automatizaciju u kojoj ljudi u vozilu više nisu vozači već samo putnici.
Tehnologija je samo jedan deo problema.
Ostaju zakon, osiguranje, odgovornost u slučaju nesreće, infrastruktura, ekstremni vremenski uslovi i pitanje kako autonomno vozilo reaguje na potpuno nepredvidivo ljudsko ponašanje.
Zato je tvrdnja „neće nam trebati vozačka dozvola“ još uvek spekulacija.
Ali ako nivo 5 jednog dana postane pouzdan i široko dozvoljen, posledice bi bile ogromne.
Auto-osiguranje bi moralo da se promeni.
Parking u gradovima bi se promenio.
Logistika bi se promenila.
Taksi industrija bi se promenila.
Prodaja automobila mogla bi da se promeni.
Čak bi se promenila i sama ideja vlasništva nad automobilom.
Tada bi zaista moglo da se dogodi nešto što danas zvuči neobično:
da ljudi više ne uče da voze zato što moraju, već zato što to vole.
Šta će od svega ovoga verovatno stići prvo?
Kada se svih 13 trendova stave na jednu vremensku liniju, postaje jasno da ne pripadaju istoj kategoriji.
Već se događa: generativna AI u profesionalnim poslovima, digitalizacija plaćanja, kućna robotika jednostavnijih funkcija, BCI klinička ispitivanja, real-time AI prevođenje i ograničena autonomna vožnja.
Tehnologija postoji, ali još nije spremna za obećanje iz viralnog posta: atomske baterije, humanoidni kućni roboti, ekstremno produžen zdrav život i potpuno autonomna vozila.
Ozbiljno se istražuje, ali je još daleko od svakodnevice: orbitalni data centri i ljudske misije na Mars.
I upravo to je možda najvažnija lekcija ove priče.
Budućnost obično ne stiže onako kako je ljudi zamišljaju.
Ne pojavi se jednog jutra kao potpuno nov svet.
Pojavljuje se u malim verzijama.
Prvo AI napiše jedan mejl.
Zatim analizira hiljadu dokumenata.
Prvo robot usisava pod.
Onda počinje da manipuliše predmetima.
Prvo implant pomera kursor.
Sledeća verzija omogućava komunikaciju čoveku koji nije mogao da govori.
Prvo automobil sam drži traku.
Jednog dana možda više nema vozača.
Gde će se oko ovih tehnologija vrteti najveći novac?
Ako se posmatraju zajedno, ovih 13 promena ukazuju na nekoliko industrija koje će biti u centru sledeće tehnološke ere.
To su veštačka inteligencija i poslovna automatizacija, cloud computing i data centri, cybersecurity, digitalna plaćanja i fintech, robotika, autonomna mobilnost, biotehnologija i longevity istraživanja, poluprovodnici, energetika i svemirska infrastruktura.
To nije investiciona preporuka, već logičan zaključak iz infrastrukture potrebne za tehnologije koje se već razvijaju.
AI zahteva čipove i data centre.
Digitalni novac zahteva cybersecurity.
Roboti zahtevaju AI, senzore i energiju.
Autonomna vozila zahtevaju računarsku infrastrukturu, mape, osiguranje i telekomunikacije.
Duža i zdravija starost menja farmaceutsku industriju, osiguranje i zdravstvene sisteme.
Mars zahteva gotovo sve navedeno.
Drugim rečima, možda najveća poslovna prilika budućnosti neće biti jedna čudesna tehnologija.
Biće infrastruktura koja omogućava da sve ostale tehnologije rade.
A šta je sa tvrdnjom da se „rasna struktura sveta potpuno menja“?
U originalnom materijalu pojavljuje se i četrnaesta tvrdnja o padu udela „bele populacije“.
Takvu formulaciju ne treba predstavljati kao zvaničnu globalnu naučnu projekciju.
Međunarodne demografske projekcije Ujedinjenih nacija zasnivaju se prvenstveno na državama, regionima, fertilitetu, mortalitetu i migracijama; jedinstvena globalna kategorija „bele populacije“ nije standardizovana demografska jedinica.
Ono što možemo meriti mnogo preciznije jeste promena regionalnog odnosa stanovništva.
Na primer, UN očekuje da će podsaharska Afrika dati više od polovine ukupnog povećanja svetske populacije do 2050. godine.
Svet će zato demografski izgledati drugačije.
Ali naučno je mnogo preciznije govoriti o regionima, državama, fertilitetu i migracijama nego praviti globalne rasne prognoze.
Da li ćemo tokom jednog života zaista videti više promena nego tokom prethodnih 500 godina?
To niko ne može izmeriti jednom formulom.
Ali postoji razlog zbog kojeg takva rečenica više ne zvuči potpuno besmisleno.
Veštačka inteligencija ubrzava razvoj softvera i istraživanja.
Računarska snaga omogućava simulacije koje ranije nisu bile moguće.
Biologija se pretvara u informacionu nauku.
Roboti dobijaju inteligentnije modele.
Sateliti pretvaraju čitavu planetu u izvor podataka.
Svemirska industrija prelazi iz gotovo isključivo državnog projekta u komercijalno tržište.
A tehnologije koje su nekada napredovale odvojeno sada počinju da se spajaju.
AI + robotika.
AI + medicina.
AI + finansije.
AI + automobili.
AI + svemir.
Upravo to spajanje može biti važnije od bilo kog pojedinačnog izuma.
Jer kada jedna tehnologija ubrzava razvoj druge, promena više nije linearna.

Tehnologije budućnosti
Da li atomske baterije zaista postoje?
Da. Betavoltaic baterije koriste energiju radioaktivnog raspada i mogu imati veoma dug radni vek. Međutim, današnji minijaturni modeli proizvode veoma malu snagu, pa još nisu zamena za bateriju modernog telefona.
Kada bi čovek mogao da stigne na Mars?
NASA razvija tehnologije za ljudske misije na Mars i govori o mogućnosti misija tokom 2030-ih, ali zvaničan datum prvog ljudskog sletanja još ne postoji.
Hoće li gotovina potpuno nestati?
Digitalna plaćanja brzo rastu, ali nema pouzdanog dokaza da će fizička gotovina potpuno nestati u svim državama. Mnogo je realnije očekivati da će njen udeo nastaviti da pada dok digitalne transakcije postaju dominantnije.
Da li Neuralink već ima implant u ljudskom mozgu?
Da. Prvi ljudski Neuralink implant ugrađen je u okviru PRIME studije 2024. godine, a kompanija nastavlja klinička istraživanja interfejsa mozak–računar.
Može li AI da položi pravosudni ispit?
GPT-4 je na simuliranom Uniform Bar Exam testu ostvario rezultat približno u gornjih 10 odsto učesnika. To pokazuje sposobnost modela na testu, ali nije isto što i samostalno obavljanje kompletnog posla advokata.
Da li ćemo živeti 100 godina?
Sve više ljudi dostiže veoma duboku starost, a istraživanja zdravog starenja brzo napreduju. Međutim, sadašnja nauka ne može da garantuje da će današnja deca rutinski živeti preko 100 godina. Fokus istraživanja sve više je i na zdravstvenom veku — godinama provedenim u dobrom funkcionalnom stanju.
Hoće li autonomni automobil jednog dana voziti bez čoveka?
To je cilj najviših nivoa automatizacije. NHTSA Level 5 definiše kao sistem u kojem vozilo potpuno obavlja vozački zadatak, dok su ljudi samo putnici. Kada i pod kojim zakonima će takva vozila postati masovna, još nije poznato.
Budućnost je već počela
Najveća greška bila bi verovati da će se svih 13 predviđanja ostvariti tačno onako kako danas zamišljamo.
Verovatno neće.
Neke tehnologije će razočarati.
Neke će biti preskupe.
Neke će zaustaviti regulativa.
Neke će rešiti probleme koje danas još ni ne primećujemo.
A pojaviće se i tehnologije koje danas uopšte ne postoje na ovakvim listama.
Ali mnogo važnija činjenica već je pred nama:
granica između naučne fantastike i svakodnevnog života postala je neobično tanka.
Atomska baterija postoji.
Računar se već kontroliše neuralnim signalima.
AI već obavlja deo profesionalnog rada.
Prevodi govor gotovo u realnom vremenu.
Roboti već rade po našim kućama.
Svemirske agencije već proučavaju data centre izvan Zemlje.
A tehnologije potrebne da čovek jednog dana stane na Mars razvijaju se danas.
Možda zato najzanimljivije pitanje nije šta će svet izgledati 2050. godine.
Već koliko će nam tada čudno izgledati stvari koje 2026. još smatramo potpuno normalnim.
.png)

.png)
 (3).png)


.png)
 (2).png)
.png)
.png)
.png)
Serbian (RS) ·