10 grešaka u vožnji koje mogu skupo da vas koštaju: Iskusni vozači ih izbegavaju

pre 1 nedelja 245
 Iskusni vozači ih izbegavaju

Većina vozača misli da se skupe greške za volanom svode na saobraćajnu kaznu ili ozbiljan sudar. Međutim, automobil često počinje da nas košta mnogo pre nego što se dogodi nešto dramatično.

Prekasno kočenje, nepravilno korišćenje kvačila, ignorisanje upozorenja na instrument tabli, vožnja na pogrešnom pritisku u gumama ili držanje premalog odstojanja samo su neke od navika koje mogu povećati potrošnju goriva, ubrzati habanje automobila i povećati rizik od nezgode.

Dobar vozač zato nije samo osoba koja zna da upravlja automobilom.

Dobar vozač zna kako da predvidi situaciju nekoliko sekundi unapred.

To istovremeno čuva automobil, novac i, što je najvažnije, ljude u njemu.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, saobraćajne nezgode i dalje odnose oko 1,16 miliona života godišnje, dok desetine miliona ljudi pretrpe povrede. Brzina, nepažnja, korišćenje telefona, alkohol i nekorišćenje sigurnosnih sistema spadaju među najvažnije faktore rizika.

Evo deset grešaka koje iskusni vozači pokušavaju da izbegavaju.

1. Vožnja preblizu automobilu ispred vas

Jedna od najčešćih loših navika jeste „lepljenje“ za automobil ispred.

Na prvi pogled može izgledati kao sitnica. Problem nastaje kada vozilo ispred iznenada zakoči.

Vozaču je potrebno vreme da primeti opasnost, donese odluku i pritisne kočnicu. Tek nakon toga automobil počinje da usporava.

Ako između dva automobila nema dovoljno prostora, čak ni odlične kočnice i kvalitetne gume možda neće biti dovoljne.

Posledice mogu biti:

  • oštećen branik,
  • farovi i hladnjak,
  • aktiviranje vazdušnih jastuka,
  • troškovi šlepovanja,
  • povećani troškovi popravke,
  • komplikacije sa osiguranjem.

Iskusni vozači zato ne posmatraju odstojanje kao „prazan prostor koji neko može da im zauzme“, već kao rezervu vremena za reagovanje.

Po kiši, snegu i ledu ta rezerva treba da bude još veća.

2. Kasno i naglo kočenje

Ako stalno ubrzavate do poslednjeg trenutka, a zatim snažno kočite pred semaforom ili vozilom ispred sebe, automobil plaća cenu takvog stila vožnje.

Najviše stradaju:

kočione pločice, diskovi i gume.

Pored toga, nepotrebno ubrzavanje pa kočenje može povećati potrošnju goriva.

Iskusni vozači mnogo češće posmatraju šta se događa daleko ispred njih.

Ako vide crveno svetlo 200 metara dalje, nema potrebe da nastavljaju snažno da ubrzavaju.

Ranije puštanje papučice gasa i postepeno usporavanje čine vožnju mirnijom, ekonomičnijom i bezbednijom.

To je jedna od onih malih razlika koje se možda ne primećuju tokom jednog dana, ali se mogu primetiti nakon desetina hiljada pređenih kilometara.

3. Gledanje telefona „samo na sekundu“

Jedna poruka.

Jedno obaveštenje.

Jedan pogled na navigaciju.

Problem je što automobil za nekoliko sekundi može preći desetine ili čak stotine metara, zavisno od brzine.

Svetska zdravstvena organizacija navodi da su vozači koji koriste mobilni telefon tokom vožnje približno četiri puta izloženiji riziku od saobraćajne nezgode od vozača koji ga ne koriste. Telefon može usporiti reakciju pri kočenju i otežati održavanje pravilnog položaja vozila i odstojanja.

Još jedna zabluda jeste da je razgovor preko hands-free sistema potpuno bezbedan.

Problem nije samo u tome što je jedna ruka zauzeta telefonom.

Problem je i mentalna pažnja.

Zbog toga iskusni vozači navigaciju postavljaju pre polaska, a poruke ostavljaju za trenutak kada automobil bude bezbedno zaustavljen.

Nijedna poruka nije vredna sudara.

4. Ignorisanje lampica na instrument tabli

Kada se upali lampica, mnogi vozači primene vrlo jednostavnu strategiju:

voze dalje i nadaju se da će se ugasiti.

Ponekad se problem zaista pokaže kao sitnica.

Ali ponekad upozorenje koje bi danas značilo relativno malu intervenciju za nekoliko nedelja može postati mnogo skuplji kvar.

Lampica motora, upozorenje za ulje, temperaturu rashladne tečnosti, kočioni sistem ili pritisak u gumama ne treba posmatrati kao ukras na instrument tabli.

Posebno je opasno ignorisati upozorenja koja se odnose na:

  • pritisak ulja,
  • pregrevanje motora,
  • kočioni sistem,
  • akumulator i punjenje,
  • pritisak u pneumaticima.

Razlika između pravovremene dijagnostike i velikog kvara ponekad može biti ogromna.

Najjeftiniji kvar je često onaj koji otkrijete na vreme.

5. Vožnja sa nepravilnim pritiskom u gumama

Guma je jedini deo automobila koji direktno dodiruje put.

Pa ipak, veliki broj vozača proverava pritisak tek kada guma vizuelno izgleda prazno.

To nije dobra strategija.

Prenizak ili neodgovarajući pritisak može uticati na ponašanje vozila, habanje pneumatika i potrošnju goriva.

Još veći problem nastaje kada su gume stare, oštećene ili imaju nedovoljnu dubinu šare.

Kvalitetna guma nije važna samo prilikom ubrzavanja.

Njena prava vrednost vidi se kada automobil mora iznenada da stane.

Zato iskusni vozači periodično proveravaju pritisak i stanje pneumatika, naročito pre dužeg putovanja.

Trošak jednog kompleta guma može izgledati veliki.

Trošak izgubljene kontrole nad automobilom može biti neuporedivo veći.

6. Prevelika brzina zato što je put „prazan“

Prazan i poznat put lako stvara lažni osećaj sigurnosti.

„Ovuda prolazim svaki dan.“

„Nema nikoga.“

„Znam svaku krivinu.“

Ali dovoljan je jedan pešak, životinja, predmet na kolovozu ili automobil koji izlazi iz sporedne ulice da se situacija potpuno promeni.

Brzina ne utiče samo na mogućnost nastanka nezgode.

Ona utiče i na težinu posledica.

WHO navodi da povećanje prosečne brzine od samo 1% prati približno 4% veći rizik od fatalne nezgode.

Fiziku ne zanima koliko godina vozačkog iskustva imate.

Veća brzina znači manje vremena za reakciju i više energije koju automobil mora da izgubi prilikom kočenja ili sudara.

Iskusni vozač zato brzinu ne prilagođava samo ograničenju već i:

  • vidljivosti,
  • stanju kolovoza,
  • vremenskim uslovima,
  • gustini saobraćaja,
  • mogućnosti pojave pešaka.

7. Nepotrebno držanje noge na kvačilu

 Iskusni vozači ih izbegavaju

Kod automobila sa manuelnim menjačem postoji navika koja na prvi pogled deluje potpuno bezazleno:

vozač odmara stopalo na papučici kvačila.

Problem je što čak i mali pritisak može nepotrebno opterećivati određene komponente sistema kvačila.

Još gora navika je držanje automobila na uzbrdici pomoću kvačila umesto kočnice.

To može ubrzati habanje.

A zamena seta kvačila nije servis koji većina vlasnika automobila želi da plaća češće nego što je potrebno.

Kada kvačilo ne koristite — sklonite nogu sa papučice.

Jednostavna navika koja ništa ne košta.

8. Ignorisanje neobičnih zvukova i vibracija

Automobil često „najavi“ problem pre nego što potpuno otkaže.

Čuje se lupanje preko rupa.

Volan vibrira.

Automobil vuče na jednu stranu.

Čuje se škripanje prilikom kočenja.

Motor radi drugačije nego ranije.

Mnogi vozači nastavljaju da voze sve dok automobil i dalje može da se kreće.

To može biti skupa greška.

Mala nepravilnost u trapu, kočnicama ili drugim sistemima može vremenom dovesti do dodatnog habanja povezanih delova.

Ako se automobil iznenada ponaša drugačije nego što se ponašao prethodnih meseci, postoji razlog za to.

Automobili retko počinju da proizvode nove zvukove bez razloga.

Rana dijagnostika je gotovo uvek bolja od čekanja da nešto potpuno otkaže.

9. Vožnja umoran jer „ima još samo sat vremena“

Umor je posebno podmukao jer vozač često ne primećuje koliko mu je koncentracija oslabila.

Teški kapci, često zevanje, promašivanje izlaza, teško prisećanje poslednjih nekoliko kilometara ili prelazak preko linije mogu biti znaci da je vreme za pauzu.

Otvaranje prozora, glasnija muzika ili kafa nisu zamena za odmor.

Kada koncentracija pada, povećava se mogućnost da vozač kasnije primeti:

  • automobil koji koči,
  • pešaka,
  • krivinu,
  • promenu saobraćajne signalizacije,
  • prepreku na putu.

Iskusan vozač zna da dolazak 20 ili 30 minuta kasnije nije katastrofa.

Dolazak po svaku cenu može biti.

10. Verovanje da iskustvo znači da više ne možete da pogrešite

Možda je ovo najopasnija greška od svih.

Nakon deset, dvadeset ili trideset godina vožnje čovek počinje mnoge stvari da radi automatski.

To je korisno.

Ali može stvoriti i preveliko samopouzdanje.

„Meni se to ne može dogoditi.“

„Vozim već 25 godina.“

„Znam ovaj put napamet.“

Problem je što iskustvo ne uklanja:

  • umor,
  • led,
  • tuđu grešku,
  • kvar,
  • pešaka koji iznenada izlazi na ulicu,
  • automobil koji prolazi kroz crveno,
  • trenutak nepažnje.

Najbolji vozači nisu oni koji veruju da nikada neće pogrešiti.

Najbolji vozači voze tako da ostave prostor i sebi i drugima za grešku.

Dobra vožnja često je i najjeftinija vožnja

Postoji zanimljiva veza između bezbedne i ekonomične vožnje.

Vozač koji unapred posmatra saobraćaj obično manje naglo koči.

Vozač koji ne juri često troši manje goriva.

Vozač koji proverava pneumatike smanjuje mogućnost njihovog nepravilnog habanja.

Vozač koji reaguje na prve znake kvara može sprečiti skuplju popravku.

Vozač koji drži odstojanje ima više vremena da izbegne nezgodu.

Drugim rečima:

ono što čuva automobil često čuva i novčanik.

Ali postoji nešto mnogo važnije od računa za servis.

Prema najnovijim podacima WHO, oko 1,16 miliona ljudi godišnje izgubi život u saobraćajnim nezgodama, dok između 20 i 50 miliona ljudi pretrpi povrede koje nisu fatalne.

Zato nekoliko minuta uštedenih agresivnom vožnjom teško može da opravda dodatni rizik.

Iskusnog vozača ne prepoznajete po tome koliko brzo može da vozi.

Prepoznajete ga po tome koliko retko mora panično da reaguje.

Jer je već nekoliko sekundi ranije video šta dolazi.

PROČITAJ CEO ČLANAK